MARIJO ČEPEK
Većinu vremena u životu provodimo na poslu i zato je moj savjet: radite samo ono što jako volite!
Mene je odmalena zanimalo kuhanje, čak sam se igrao loncima i kuhačama pored bake koja je kuhala i sve mi strpljivo objašnjavala. Kuhanje je umijeće koje se oslanja na talent, ali najvažniji su ipak upornost i trud. Važne su dakako i dobre škole.
Ugostiteljsko-turističku školu završio sam u Zagrebu. Iz tog perioda važan je mentor Vladimir Katanac iz hotela Palace koji me naučio kuharskim osnovama i slao na državna natjecanja.
Stoga ne čudi da sam samo s 20 godina započeo raditi kao šef kuhinje u restoranu Horok.
Zapravo od samih početaka svoje karijere radim na dvije tračnice: usavršavam vlastito kuhanje, ali i intenzivno razmišljam o organizaciji rada u kuhinji jer ona uvjetuje cjelokupnu kvalitetu.
Pet godina radio sam u Njemačkoj gdje sam shvatio da samo kvalitetne namirnice, precizno kuhanje, brzina i timski rad osiguravaju zadovoljne goste i solidnu zaradu. Svakom mladom čovjeku bih preporučio da na neko vrijeme živi i radi u inozemstvu.
Nakon toga vraćam se u Zagreb i zapošljavam u restoranu Babylon kao šef kuhinje. Bio je to restoran s dušom. U tom razdoblju postao sam član hrvatskog kuharskog nacionalnog tima.
Hrvatsku kuhinju predstavljao sam u Poljskoj, Japanu i New Yorku što sam uvijek doživljavao kao veliku čast. Osjećao sam se poput urednika koji mora odlučiti što će kako predstaviti iz bogate gastronomske pounde i svaki sam put naučio jako puno o dotičnim zemljama i stjecao važna poznanstva.
A onda, tri godine poslije, dakle 2004.godine, dobio sam ponudu da postanem sous chef u hotelu Falkensteiner u Boriku, a nakon godinu dana povjerena mi je zadaća da kreiram listu „mediteranska kuhinja“ koja je usvojena u cijeloj hotelskoj grupaciji. Tada sam se osjećao poput dirigenta koji sam odabire izvođače i utječe na kvalitetu izvedbe.
Nakon dvogodišnjeg rada u toj grupaciji prihvatio sam posao gastro managera za hotel, restoran i bar na Šipanu. Budući da je bila riječ o novootvorenim objektima sudjelovao sam i u fazi projektiranja, i to mi je dalo nova znanja.
Naučio sam puno i znao sam da mogu pružiti puno pa sam 2007. otvorio vlastitu tvrrtku Oblizeki d.o.o. Radio sam zatim s restoranom Draga di Lovran, a kao konzultant redovno surađujem s restoranom Vinodol.
Vlasnici žele sustavno dizati kvalitetu u svim dijelovima F&B-a i mislim da smo za ove tri godine ostvarili velik zajednički uspjeh i zadovoljstvo naših stalnih gostiju.
